|
no, zbilja prekrasno! zaspala sam u naslonjaču. vatra se ugasila. kao da ju je ugasio sablastan pogled one djevojčice. ustala sam. bilo je negdje oko 7 sati, vidjela sam da se spušta mrak. krenula sam potražiti Buhu. nigdje ga nije bilo. popela sam se u sobu, kad sam vidjela da mi je krevet sav raskopan. i stvari, i sve, kao da je netko bio tu. s obzirom da je cijeli moj boravak ovdje bio vrlo sablastan, ovo sam i mogla očekivati. no ipak sam se uplašila. pogledala sam, a prozor je bio otvoren. brzo sam ga zatvorila. kiša je prestala, no nekako je bilo stravično. dok sam ga zatvarala, pogledala sam van. grimizna munja zabljesnula je u daljini. grimizna. i nešto malo, crno se pomaknulo, također u daljini. tada sam se sjetila Buhe. morala sam ga nastaviti tražiti. istrčala sam na drveni hodnik i krenula se spuštati stepenicama, kad sam ga vidjela u kutu jedne stepenice. spavao je. dok sam se ja brinula! prekrasno. no, nisam mu mogla zamjeriti, ipak, on je bio moja jedina veza sa stvarnim, ljudskim svijetom. ovdje se sve činilo nekako neljudski, ili bolje reći nadljudski.
ponovo sam otišla u kuhinju, kao da se nadam da će me tamo zateći nešto za jesti. ipak, opet sam se razočarala. pokunjeno sam našla neku staru krpu i počela čistiti. nisam htjela razmišljati ni o čemu, a naročito ne o svojoj gladi. to mi je malo pomoglo. otišla sam do kupaonice u prizemlju i začudo, u kadu punu paučine potekla je voda. znala sam da je baka bila bogatija od drugih, i nekako uvijek razmišljala o budućnosti, ali da je voda bila u dvorcu, a ne izvan njega, u nekom bunaru, to me začudilo.
napunila sam nekakvu drvenu kanticu i negdje do ponoći bila gotova sa kuhinjom, blagovaonicom i dnevnim boravkom. u ponoć sam čula kako sat u dnevnom boravku zvoni, premda je cijeli dan pokazivao XII. ali ipak je zazvonio u ponoć. postala sam umorna, a na glad sam već odavno zaboravila. pokupila sam se gore, u ''svoju'' sobu, zajedno sa Buhom, i zaspala čim sam legla. te noći osjetila sam da mi se netko približava, ali to nije bila nikakva osoba, barem tako mislim. to je bila energija, pozitivna, ili nekakav osjećaj, ali te noći spavala sam kao nikad prije. čak ni u Francuskoj...
jutro je ponovno donijelo stvarnost. ali nekako je vani bilo sunčano. prvi put. Buhi sam dala zadnju koricu kruha. ali već sam se osjećala jako slabo. spustila sam se u dnevni boravak i divila se kako sam ga jučer počistila. neki kao vjetrić je zapuhnuo lagano i bacio maminu fotografiju pred mene. ulovila sam je u letu. zagledala sam se...
moja majka. bila je prekrasna. možda još uvijek i je. tko zna. bila je zloćesta. ustvari, ona je bila prijateljski raspoložena i ljubazna prema svima, samo ne prema meni. dobro, ni tati barem dok je bio živ. on je bio divna osoba. volio me više od svih. kad bi išao na posao (radio je u tvornici), poveo bi me sa sobom pola puta. onda bi ja produžila u školu. suprotno njemu, mami sam bila samo teret. nije me podnosila. ljutila se što uopće postojim. ona je bila rođena glumica. uvijek dotjerana, i , naravno, savršeno lijepa. no, karijera joj baš i nije uspjevala, kako je ona govorila zbog tate i mene. bila je vrlo mlada kad se udala i nije nikad o tome htjela pričati. tata se razbolio, ubrzo, što zbog pušenja, što zbog rada. nakon njegove smrti, mama je spalila sve slike sa njihovog vjenčanja, sve njihove slike općenito. sačuvala sam jednu. kad je to otkrila, vikala je na mene i pobjegla sam, na par dana. kad sam se vratila, pitala me zašto sam to učinila. mislim, zašto sam se vratila. ustvari, nije više htjela imati posla sa mnom. sve sam manje vremena provodila kod kuće. njoj je to odgovaralo. stalno sam ju podsjećala na oca, ali samo nju. svi su mi drugi govorili da ličim samo na sebe, da sam svoj svijet. i tako, budući da me hrana sve rjeđe dočekivala, na putu do škole sam odlučila sa prijateljem krasti. i to baš kod nekakve mamine prijateljice. njoj je to bio odličan povod da me pošalje što dalje od sebe, pa sam završila u Francuskoj. poslije toga nisam čula ništa o njoj, jedino jednom sam pročitala u novinama kako je dobila nekakvu značajniju ulogu. eto, takva je bila. ali ja nju ne mrzim. ipak, ona mi je majka. ali ne samo zbog toga. nekako nisam sposobna mrziti ljude. u svakome vidim barem trunčicu dobroga. moja majka je bila prekrasna, najljepša od svih žena koje sam ikad vidjela...
doista sam se dugo zamislila uz tu fotografiju, ali na kraju sam se ipak sjetila da sam gladna. Buha je malo plazio oko po podu. ah, krtice, možda...
i tada mi je na um pala odlična ideja. otvorila sam stara vrata koja su vodila prema van, tj. glavna vrata. jedva, nekako, ali ipak jesam. vani me zabljesnulo sunce. ipak, još nije bilo tako toplo, i uzela sam svoj kaputić i izašla van. laganim i opreznim korakom krenula sam oko dvorca, čiji su zidovi bili puni bršljana. nadala sam se da ću iza njega naći neki vrt. mislim, povrtnjak. kad sam provirila iza zida, zbilja, tamo je stajao vrt, pun zelenila zbog obilnih kiša, ograđen starom drvenom ogradom. predivno, uzviknula sam, a i moj želudac se složio. zatim sam nabrala te zelenjave, hodajući po kamenčićima, i pojurila natrag tim putom. učinilo mi se da sam čula nešto, vani. okrenula sam se, no nisam ništa uspjela vidjeti. zapravo, nešto kao kolibica se naziralo daleko, daleko, u daljini. a kad sam se zagledala, vidjela sam neku crnu pojavu, duge, svjetle kose. srce mi je zatitralo, ali u pozitivnom smislu. makar nisam mogla vidjeti što je to i je li stvarno ili samo proizvod moje mašte, osjećala sam se ljepše u tom sablasnom dvorcu. a tada se naglo, odjednom, spustio pljusak. požurila sam u dvorac i zatvorila vrata za sobom, čvrsto. Buha je, kao i obično spavao, ali ovaj put u dnevnom boravku, gdje sam ga i ostavila. ja sam došla do kuhinje i razvrstala to zelenilo sva sretna. nakon što sam ga očistila, pojela sam mrkvu, krastavac, nekakvu salatu i tako to. bilo je divno bilo što, kad sam bila gladna. taj dan još sam pospremila i kupaonicu dolje. sva paučina i sve je nestalo. umorna sam opet legla u naslonjač kraj kamina. i opet se zagledala u fotografije, povijest moje obitelji. i opet pokušala riješiti tu zagonetku. i opet zaspala uz laganu vatricu...
|
